Kako digitalni fotoaparati oblikuju slike?
Digitalni fotoaparati koriste uređaj s nabojem (CCD) ili komplementarni metal-oksid-poluvodič (CMOS) senzor za pretvaranje svjetlosti u električni signal. Ovaj signal zatim obrađuje slikovni procesor fotoaparata kako bi se stvorila digitalna slika.
CCD i CMOS senzori
I CCD i CMOS senzori sastoje se od mreže fotostranica, koje su sićušne stanice osjetljive na svjetlost. Kada svjetlo udari na foto mjesto, ono stvara električni naboj. Količina stvorenog naboja proporcionalna je intenzitetu svjetlosti.
Obrada slike
Električni signal sa senzora zatim se šalje slikovnom procesoru fotoaparata. Procesor slike izvodi niz operacija na signalu, uključujući:
* Analogno-digitalna pretvorba: Analogni električni signal se pretvara u digitalni signal.
* Balans bijele boje: Boje na slici su prilagođene kako bi izgledale prirodnije.
* Podešavanje ekspozicije: Podešava se svjetlina slike.
* Izoštravanje slike: Rubovi objekata na slici su poboljšani.
* Smanjenje buke: Slika se obrađuje kako bi se uklonio neželjeni šum.
Formati slikovnih datoteka
Konačna obrađena slika pohranjuje se u formatu slikovne datoteke, kao što je JPEG, TIFF ili RAW.
JPEG (Joint Photographic Experts Group) je najčešći format slikovne datoteke. To je format s gubitkom, što znači da se neki podaci gube tijekom kompresije. Međutim, JPEG datoteke obično su puno manje od ostalih formata datoteka, što ih čini idealnim za dijeljenje na mreži i pohranjivanje na digitalnim uređajima.
TIFF (Tagged Image File Format) je format bez gubitaka, što znači da se podaci ne gube tijekom kompresije. TIFF datoteke su stoga veće od JPEG datoteka, ali su i kvalitetnije.
RAW je format datoteke koji pohranjuje sve podatke snimljene senzorom kamere. RAW datoteke ne obrađuje slikovni procesor fotoaparata, tako da nude najveću fleksibilnost za naknadnu obradu. Međutim, RAW datoteke također su puno veće od JPEG i TIFF datoteka.