Gumb za zaključavanje ekspozicije – što je to i kako ga koristiti?
Tiho smješten na stražnjoj strani većine fotoaparata nalazi se gumb koji se često ignorira ili krivo shvaća, osobito oni koji su nedavno nadogradili na DSLR ili Mirrorless fotoaparat. To je tipka za zaključavanje ekspozicije i može biti ogromna prednost fotografima koji traže načine da dobiju veću kontrolu nad svojim fotoaparatima i naposljetku nad svojom fotografijom općenito.
Upotreba gumba za zaključavanje ekspozicije pomogla mi je da dobijem ispravnu ekspoziciju na ovoj slici dvoje studenata koji uče za završne ispite.
Da biste razumjeli što ovaj gumb radi, korisno je znati nešto o tome kako vaš fotoaparat izračunava ekspoziciju pomoću otvora blende, brzine zatvarača i ISO osjetljivosti.
U potpuno automatskom načinu rada sve to obrađuje sama kamera, stvarajući slike koje su često prilično lijepe, ali ponekad mogu ispasti pretamne, presvijetle ili na drugi način ne baš onakve kakve ste namjeravali. U ručnom načinu rada od vas se traži da sami postavite sva tri parametra, što u početku može zvučati zastrašujuće, ali je vrlo jednostavno kada se snađete. Međutim, ako snimate u jednom od poluautomatskih načina rada kao što su Prioritet otvora blende, Prioritet okidača ili Program Auto, imate visok stupanj kontrole, dok i dalje dopuštate svom fotoaparatu da otkrije nekoliko stvari.
U Prioritetu otvora blende postavljate otvor blende i ISO, dok vaš fotoaparat utvrđuje brzinu zatvarača za pravilno eksponiranu fotografiju. No, u Prioritetu okidača postavljate brzinu okidača i ISO koji ćete koristiti, dok dopuštate fotoaparatu da postavlja otvor blende. U ovim takozvanim kreativnim načinima rada automatski parametri (kojim god postavkama upravlja vaš fotoaparat, a ne vi) neprestano se mijenjaju ovisno o tome u što usmjerite fotoaparat kako biste dobili lijepu, ravnomjernu ukupnu ekspoziciju.
Nisam imao puno vremena da napravim ovu fotografiju, tako da je korištenje gumba za zaključavanje ekspozicije bio brz način da dobijem sliku koju sam tražio.
Ovdje dolazi gumb za zaključavanje ekspozicije; zamrzava koji god parametar ekspozicije postavio vaš fotoaparat dok ne snimite sliku. U početku ovo može zvučati kao glupa stvar, ali ima više smisla kada shvatite kako se to može koristiti.
Sliku ispod snimio sam u prioritetu otvora blende s otvorom blende postavljenim na f/2.8 dok je moj fotoaparat odabrao brzinu zatvarača od 1/500. Nažalost, moj je fotoaparat gledao cijelu scenu, a ne samo subjekt, i odabrao je brzinu zatvarača zbog koje je moj subjekt bio previše taman. Kompromis je bio u tome što je pozadina bila pravilno eksponirana, ali moja kamera nije znala da sam više zabrinut za plišanog medvjedića nego za vanjski krajolik. Kako bih riješio problem, jednostavno sam usmjerio kameru prema tamnijoj točki u prednjem planu, pritisnuo gumb za zaključavanje ekspozicije i držao ga pritisnutim dok sam rekomponirao svoju snimku u izvorno kadriranje. Kad sam zaključao ekspoziciju, moj je fotoaparat odabrao sporiju brzinu zatvarača od 1/30 što je rezultiralo time da je moj subjekt bio dobro osvijetljen iako su pozadinski elementi bili presvijetli.
Snimio sam ovo s prioritetom otvora blende pri f/2,8, ali s jakim svjetlom kroz prozor, moj je fotoaparat odabrao brzinu zatvarača od 1/500 sekunde. Izvana izgleda sjajno, ali moj subjekt je užasno podeksponiran.
Usmjeravanjem fotoaparata prema dolje, zaključavanjem ekspozicije i rekomponiranjem rezultat je bio f/2,8 s brzinom zatvarača od 1/30 sekunde. Presporo da bi pozadina bila ispravno eksponirana, ali moj subjekt izgleda sasvim dobro.
Možda ćete gledati ovu fotografiju i pitati se kamo je nestala pozadina, ali sjetite se što se dogodilo u originalu kada je pozadina bila vidljiva – subjekt je bio pretaman. Zaključavanjem ekspozicije tako da je moj subjekt bio dobro osvijetljen, pozadina je ispala presvijetla. Ispalo je baš kako sam želio, jer mi je bio bitan medvjed, a ne krajolik izvan prozora. Mogao sam upotrijebiti i drugu metodu da svoj subjekt pravilno eksponiram, kao što je središnje mjerenje ili podešavanje kompenzacije ekspozicije, ali u ovom slučaju otkrio sam da je funkcija zaključavanja ekspozicije dovoljno brza i laka da obavi posao. To je praktičan alat za imati u stražnjem džepu za one trenutke kada trebate brzo previše ili premalo eksponirati svoju snimku.
Gumb za zaključavanje ekspozicije također mi je dobro došao i pomogao mi da dobijem i pozadinu i prednji plan koji su dobro osvijetljeni.
Ako se želite okušati u zaključavanju ekspozicije, većina proizvođača fotoaparata to čini prilično bezbolnim. Na Nikon fotoaparatima tipka kaže “AE-L/AF-L” i nalazi se otprilike centimetar od desne strane fotoaparata (sa stražnje strane), dok je Canonova tipka nešto manja i označena je zvjezdicom. Možete ga čak prilagoditi na nekim fotoaparatima tako da je ekspozicija zaključana dok ne snimite sliku ili dok god fizički pritisnete gumb. Sony, Pentax, Olympus i drugi također imaju ovaj gumb, ali njegov točan izgled i mjesto razlikuju se ovisno o proizvođaču i modelu.
Većina Nikon tijela ima gumb za zaključavanje ekspozicije u gornjem desnom kutu, ali točna lokacija na vašem fotoaparatu može biti malo drugačija.
Tipka za zaključavanje ekspozicije je zgodan alat koji vam je na raspolaganju, ali nije sasvim isto kao snimanje u ručnom načinu rada dok očitavate svjetlomjer i histogram kako biste bili sigurni da je ekspozicija podešena točno onako kako želite. Ipak, to je fantastičan način za brzo podešavanje ekspozicije, bez mijenjanja načina mjerenja ili drugih parametara snimanja. Često ga koristim kad trebam previše ili premalo eksponirati scenu u krajnjoj nuždi, a kad ga se snađete, mogao bi vam biti koristan na sličan način.
Jeste li obožavatelj gumba za zaključavanje ekspozicije ili imate li neke druge fotografske savjete koji bi pomogli vašim radoznalim kolegama vlasnicima fotoaparata da dobiju fotografije s pravilnom ekspozicijom? Ostavite svoje mišljenje u odjeljku za komentare ispod.