Kako postavljati izloženost na fotoaparat?
1. Otvor: To kontrolira veličinu otvora u dijafragmi leće. Širi otvor (manji F-broj, npr. F/2.8) omogućuje više svjetla, što rezultira plitkom dubinom polja (zamagljena pozadina). Užni otvor (veći F-broj, npr. F/16) omogućuje manje svjetlosti, što rezultira većom dubinom polja (više u fokusu).
2. Brzina zatvarača: To kontrolira koliko je dugo senzor kamere izložen svjetlu. Brži brzina zatvarača (npr. 1/1000S) smrzava kretanje, dok brzina sporijeg zatvarača (npr. 1/30 ili sporija) može zamagliti kretanje (poput vode ili pokretnih automobila). Sporije brzine zatvarača zahtijeva stabilnu kameru (preporučuje se stativu).
3. ISO: To mjeri osjetljivost senzora kamere na svjetlost. Niži ISO (npr. ISO 100) je manje osjetljiv, što rezultira čistijim slikama, ali zahtijeva više svjetla. Viši ISO (npr. ISO 3200) je osjetljiviji, što omogućava snimanje u slabom svjetlu, ali potencijalno unošenje više digitalnog šuma (zrna).
Kako postaviti ekspoziciju na različite vrste fotoaparata:
* DSLR/kamere bez ogledala: Oni nude najviše kontrole. Obično imate nekoliko načina:
* Priručnik (M): Ručno postavljate otvor otvora, brzinu zatvarača i ISO. Kamera ne intervenira. To vam daje potpunu kreativnu kontrolu.
* Prioritet otvora (A ili AV): Otvor otvora, a kamera automatski odabire odgovarajuću brzinu zatvarača. Izvrsno za kontrolu dubine polja.
* Prioritet zatvarača (S ili TV): Postavljate brzinu zatvarača, a kamera automatski odabire odgovarajući otvor. Izvrsno za kontrolu zamućenja pokreta.
* Program (P): Kamera automatski odabire i otvor i brzinu zatvarača. Dobro polazište za početnike.
* Auto (auto): Kamera automatski postavlja sva tri parametra. Najmanje kontrola, ali najlakše za korištenje.
Ove postavke prilagođavate pomoću biranja i gumba na tijelu kamere. Točna lokacija varira ovisno o modelu kamere, pa se posavjetujte s priručnikom za kameru. Mnoge kamere također imaju broj kompenzacije izloženosti (+/-) za podešavanje cjelokupne svjetline.
* kamere za točke i pucnjave: Obično nude manje ručnih kontrola. Možda imate opcije poput auto, načina scene (npr. Portret, krajolik, sport) i možda prioritet otvora ili prioritet zatvarača, ali često s ograničenim rasponom. Kontrole su obično jednostavnije, često uključuju biranje na način i nekoliko gumba.
Mjerenje izlaganja: Vaša kamera ima ugrađeni mjerač svjetla koji pomaže u određivanju ispravnog izlaganja. Različiti načini mjerenja (evaluativna/matrica, središnja ponderirana mjesta) utječu na to kako mjerač prosječno prosječno svjetlost na sceni.
Učenje ispravnog izlaganja uzima praksu. Eksperimentirajte s različitim postavkama u različitim uvjetima osvjetljenja kako biste razumjeli kako utječu na vaše slike. Započnite s automatskim modusima kako biste dobili osjećaj za kameru, a zatim postupno krenite prema priručničkoj kontroli kako vaše samopouzdanje raste. Internetski vodiči i priručnik vašeg fotoaparata izvrsni su resursi.