Koji su nedostaci CD-a?
Niske kamatne stope: U usporedbi s nekim drugim opcijama ulaganja, kao što su dionice ili obveznice, CD-ovi obično nude niže kamatne stope. Ovo možda nije prikladno za pojedince koji traže veće moguće povrate svojih ulaganja.
Kazne za prijevremeno povlačenje: Većina CD-ova nameće kazne ako podignete svoj novac prije datuma dospijeća. Ove kazne mogu varirati, ali često rezultiraju gubitkom dijela zarađenih kamata ili paušalne naknade. To može ograničiti vaš pristup sredstvima u hitnim slučajevima.
Nedostatak likvidnosti: Za razliku od štednih računa, koji obično omogućuju lak pristup sredstvima, CD-ovi ograničavaju vašu mogućnost podizanja novca bez suočavanja s mogućim kaznama. Taj nedostatak likvidnosti možda neće odgovarati potrebama pojedinaca kojima je potreban fleksibilniji pristup njihovoj štednji.
Rizik od inflacije: Inflacija može s vremenom smanjiti stvarnu vrijednost vaše ušteđevine. Budući da CD-ovi općenito nude fiksne kamatne stope, možda neće adekvatno držati korak s inflacijom, što će rezultirati smanjenom kupovnom moći.
Ograničena fleksibilnost: CD-ovi dolaze s unaprijed određenim rokovima, u rasponu od mjeseci do godina. Ako kamatne stope porastu tijekom trajanja vašeg CD-a, mogli biste propustiti potencijalno veće povrate dostupne putem drugih ulaganja. Osim toga, možda nećete moći lako prilagoditi svoju investicijsku strategiju na temelju promjenjivih okolnosti.
Rizik ponovnog ulaganja: Kada CD dozrije, imate mogućnost reinvestirati glavnicu i akumulirane kamate u novi CD. Međutim, ako su se kamatne stope smanjile, mogli biste ostvariti niže povrate nego s prethodnim CD-om.
Zadani rizik: CD-ovi se općenito smatraju niskorizičnim ulaganjima budući da ih u većini zemalja osiguravaju vladine agencije. Međutim, u rijetkim slučajevima banka izdavatelj ili kreditna unija mogu se suočiti s financijskim poteškoćama, što bi moglo dovesti do potencijalnih gubitaka za imatelje CD-a.
Ograničena veličina: Postoje ograničenja maksimalnog iznosa koji možete položiti na jedan CD. Ova ograničenja, koja nameću regulatorna tijela, imaju za cilj zaštititi potrošače i financijske institucije. One mogu biti niže od investicijskih potreba nekih pojedinaca ili subjekata.