Zašto je izmišljen stereo?
Rani utjecaji:
* fonograf: Phonograf Thomasa Edisona (1877.) prvi je put omogućio snimanje i reprodukciju zvuka, ali bio je monofoničan (jednokanal).
* Mikrofon: Razvoj mikrofona (1876.) omogućio je snimanje i prenošenje zvuka, postavljajući temelj za zvučno snimanje i emitiranje.
* zvučnici: Izum zvučnika (početkom 20. stoljeća) omogućio je reprodukciju pojačanog zvuka, a utirajući put zvučnim sustavima u kućama i javnim prostorima.
Uspon stereoa:
* Dvokanalno snimanje: Koncept snimanja zvuka iz više mikrofona kako bi se stvorio realnije, prostorno zvučno iskustvo pojavio se u 1930 -ima. Rani primjeri uključuju binauralne snimke (koristeći mikrofoni koji oponašaju ljudske uši) i upotrebu dva mikrofona za zvučne efekte u filmu.
* Snimanje magnetske vrpce: Razvoj magnetske snimke vrpce (1930 -ih) omogućio je praktično snimanje i reprodukciju dva odvojena audio kanala, postavljajući temelje za stereo zvuk.
* LP zapisi: Vinil Records (1948) ponudio je mogućnost pohranjivanja dva audio kanala na jedan disk, čineći stereo snimke pristupačnijim.
* FM Radio: FM Radio Broadcasting (1939.) pružio je viši medij vjernosti za prijenos stereo zvuka, dodatno popularizirajući tehnologiju.
Komercijalizacija i evolucija:
* Stereo prijemnici i igrači: Razvoj stereo prijemnika i igrača u 1950 -ima i 1960 -ima učinio je stereo zvuk dostupnim potrošačima, revolucionirajući kućni audio iskustvo.
* četverofonijski zvuk: Iako nije tako komercijalno uspješan kao stereo, koncept surround zvuka pojavio se u 1970 -ima, dodatno gurajući granice audio prostornosti.
U osnovi, izum stereoa bio je potaknut željom da se uhvati i reproducira zvuk na način koji je bio realniji i uronjen, stvarajući više zadivljujuće i privlačnije iskustvo slušanja. Ova evolucija uključivala je konvergenciju višestrukog tehnološkog napretka, što je kulminiralo u stereo sustavima koje danas poznajemo.