Koji je digitalni format u zvuku?
* Brzina uzorkovanja: To se određuje koliko se puta u sekundi mjeri amplituda zvučnog vala. Izmjereno u Hertzu (Hz), veća brzina uzorkovanja bilježi više detalja i omogućava prikaz viših frekvencija. Uobičajene cijene uključuju 44,1 kHz (kvaliteta CD -a), 48 kHz, 88,2 kHz, 96 kHz, 192 kHz, a još više.
* Bit dubina: To određuje preciznost svakog mjerenja uzorka. Predstavlja broj bitova koji se koriste za pohranu amplitude svakog uzorka. Veća dubina bit omogućava širi dinamički raspon (razlika između najtiših i najglasnijih zvukova) i sitnije detalje. Uobičajene dubine bita su 16-bitne, 24-bitne, a ponekad čak i veće.
Različiti digitalni audio formati koriste različite tehnike kompresije i formate spremnika za učinkovito pohranu ovih uzorkovanih podataka. Primjeri uključuju:
* WAV (format audio datoteke valnog oblika): Nekomprimirani format, koji nudi visoku vjernost, ali velike veličine datoteka.
* AIFF (format datoteke za razmjenu zvuka): Slično kao WAV, još jedan nekomprimiran, visokokvalitetni format.
* mp3 (MPEG audio sloj III): Komprimirani format pomoću kompresije gubitka, koji odbacuje neke audio podatke za smanjenje veličine datoteke. To rezultira manjom datotekom, ali s nekim gubitkom kvalitete zvuka.
* AAC (Napredno audio kodiranje): Još jedan gubitni komprimirani format, koji se često smatra da nudi bolju kvalitetu kod nižih bitrata od MP3.
* FLAC (besplatni audio kodek bez gubitaka): Komprimirani format bez gubitaka, što znači da se tijekom kompresije ne odbacuju audio podaci. Datoteke su manje od nekomprimiranih formata, ali zadržavaju originalnu kvalitetu zvuka.
* ALAC (Apple bez gubitaka audio kodeka): Slično kao FLAC, komprimirani format bez gubitaka.
* DSD (Digital Stream Digital): Audio format visoke rezolucije koji uzorkuje mnogo većom brzinom od standardnih formata poput kvalitete CD-a.
Izbor digitalnog audio formata ovisi o željenoj ravnoteži između kvalitete zvuka, veličine datoteke i kompatibilnosti s različitim uređajima i softverom. Formati bez gubitaka preferiraju se kada je kvaliteta najvažnija, dok se formati gubitaka koriste kada su prostor za pohranu ili širina pojasa ograničavajući faktori.