Zašto se slana voda ne koristi u modernim baterijama?
Ionska vodljivost:Slana voda ima relativno nisku ionsku vodljivost u usporedbi s drugim elektrolitima koji se obično koriste u baterijama. Mobilnost natrijevih i kloridnih iona u slanoj vodi manja je od mobilnosti posebno dizajniranih iona koji se koriste u elektrolitima baterija. To rezultira većim unutarnjim otporom i manjom učinkovitošću baterija sa slanom vodom.
Korozija i kompatibilnost materijala:Slana voda vrlo je korozivna za većinu metala i materijala koji se koriste u izradi baterija. Prisutnost kloridnih iona ubrzava koroziju metala, što dovodi do smanjenog vijeka trajanja baterije i potencijalnih sigurnosnih opasnosti. Ovo ograničava izbor materijala koji se mogu koristiti u baterijama sa slanom vodom.
Napon i gustoća energije:Baterije sa slanom vodom obično proizvode niži napon i gustoću energije u usporedbi s baterijama koje koriste druge elektrolite. Elektromotorna sila (EMF) koju stvaraju elektrokemijske reakcije u slanoj vodi je relativno mala, što rezultira nižim ukupnim naponom baterije. Dodatno, gustoća energije baterija sa slanom vodom je niža, što ograničava njihov kapacitet za pohranjivanje znatne količine energije.
Mogućnost punjenja:Baterije sa slanom vodom općenito se ne mogu puniti ili imaju ograničenu mogućnost punjenja. Elektrokemijske reakcije uključene u baterije sa slanom vodom često dovode do stvaranja netopivih spojeva koji ometaju učinkovito punjenje i smanjuju životni vijek baterije.
Iako se slana voda može koristiti kao elektrolit u jednostavnim eksperimentima na znanstvenim sajmovima ili obrazovnim demonstracijama, to nije praktičan izbor za upotrebu u modernim baterijskim tehnologijama zbog gore navedenih ograničenja. Napredni baterijski sustavi koriste optimizirane elektrolite, materijale elektroda i dizajn ćelija za postizanje veće učinkovitosti, gustoće energije i mogućnosti ponovnog punjenja, što je ključno za praktične primjene.