Što je kod operatera?
Kodovi operatera obično imaju 3 do 5 znamenki i koriste se na razne načine, kao što su:
* Za usmjeravanje telefonskih poziva i tekstualnih poruka ispravnom primatelju.
* Za prepoznavanje mreže na koju je povezan mobilni uređaj.
* Za omogućavanje značajki kao što su prosljeđivanje poziva, govorna pošta i ID pozivatelja.
* Za pružanje informacija o prijevozniku, kao što su njegovo ime i podaci za kontakt.
Kodove operatera dodjeljuje Međunarodna unija za telekomunikacije (ITU), agencija Ujedinjenih naroda koja je odgovorna za reguliranje telekomunikacija u cijelom svijetu. Svaki kod operatera je jedinstven i povezan je s određenom zemljom ili regijom.
Evo nekoliko primjera kodova operatera za glavne pružatelje telekomunikacijskih usluga u različitim zemljama:
* Sjedinjene Države:Verizon (310), AT&T (311), T-Mobile (310), Sprint (311)
* Kanada:Rogers Wireless (302), Bell Mobility (302), Telus Mobility (302)
* Velika Britanija:EE (234), Vodafone (234), O2 (234), Three (234)
* Australija:Telstra (505), Optus (505), Vodafone (505)
* Indija:Airtel (404), Vodafone (404), Idea Cellular (404)
Kada vidite kod operatera povezan s telefonskim brojem, to vam može reći kojoj mreži ili davatelju taj broj pripada. Ove informacije mogu biti korisne za razne svrhe, kao što je određivanje dolaze li poziv ili tekstualna poruka iz legitimnog izvora ili za traženje podataka za kontakt određenog operatera.