Koji se lijekovi koriste za liječenje AIDS-a?

Trenutačno ne postoji lijek za AIDS, ali postoje učinkoviti tretmani koji mogu značajno usporiti napredovanje bolesti i poboljšati kvalitetu života onih koji s njom žive. Ti su tretmani poznati kao antiretrovirusna terapija (ART) ili visoko aktivna antiretrovirusna terapija (HAART). ART uključuje kombinacije različitih lijekova koji djeluju tako da ciljaju i inhibiraju određene dijelove virusa HIV-a, sprječavajući njegovo razmnožavanje i širenje u tijelu.

Specifični lijekovi koji se koriste u ART-u razlikuju se ovisno o individualnim potrebama i okolnostima pojedinca. Neke uobičajene klase antiretrovirusnih lijekova uključuju:

- Inhibitori nukleozidne/nukleotidne reverzne transkriptaze (NRTI):Ovi lijekovi blokiraju enzim reverzne transkriptaze, koji je neophodan za HIV virus da stvara svoje kopije. Primjeri NRTI-a uključuju tenofovir, emtricitabin, abakavir i didanozin.

- Nenukleozidni inhibitori reverzne transkriptaze (NNRTI):Ovi lijekovi također blokiraju enzim reverzne transkriptaze, ali to čine tako da se vežu na druga mjesta od NRTI-a. Primjeri NNRTI uključuju efavirenz, nevirapin i rilpivirin.

- Inhibitori proteaze (PI):Ovi lijekovi inhibiraju enzim proteazu, koji je odgovoran za rezanje novostvorenih HIV proteina u manje, zrele oblike. Blokirajući ovaj proces, PI sprječavaju stvaranje novih, zaraznih čestica HIV-a. Primjeri PI uključuju lopinavir, ritonavir, darunavir i atazanavir.

- Inhibitori prijenosa lanca integraze (INSTI):Ovi noviji lijekovi ciljaju na enzim integrazu, koji je neophodan za HIV virus da integrira svoj genetski materijal u DNK ljudskih stanica. Blokirajući ovaj korak, INSTI sprječavaju stvaranje novih zaraženih stanica. Primjeri INSTI uključuju raltegravir, dolutegravir i elvitegravir.

- Inhibitori ulaska:Ovi lijekovi blokiraju ulazak HIV-a u ljudske stanice ciljajući različite korake u procesu ulaska virusa. Primjeri inhibitora ulaska uključuju maravirok i enfuvirtid.

Važno je napomenuti da je ART za HIV tipično cjeloživotno liječenje, a specifična kombinacija lijekova i doza koje se koriste mora biti pažljivo određena od strane zdravstvenog radnika. Redovito praćenje virusnog opterećenja i broja CD4 stanica ključno je za procjenu učinkovitosti liječenja i uvođenje prilagodbi prema potrebi. Osim toga, pridržavanje režima uzimanja lijekova ključno je za postizanje optimalnih rezultata i sprječavanje razvoja rezistencije na lijekove.