Što je dsl tehnologija?

DSL (Digital Subscriber Line) tehnologija je obitelj telekomunikacijskih tehnologija koje prenose digitalne podatke preko običnih bakrenih telefonskih linija. DSL nudi veće brzine prijenosa podataka od analognih modema, što ga čini prikladnim za širokopojasni pristup internetu, glasovne i video usluge.

Evo kako DSL tehnologija radi:

1. Razdjelnik :DSL filtar ili razdjelnik instaliran je kod korisnika. Ovaj uređaj odvaja glasovne signale od digitalnih signala, omogućujući istovremeni prijenos glasa i podataka preko iste telefonske linije.

2. MODEM :DSL modem spojen je na razdjelnik. Modem pretvara digitalne signale iz računala u analogne signale koji se mogu prenositi preko telefonske linije i obrnuto.

3. DSLAM :U središnjem uredu telefonske tvrtke ili na obližnjoj lokaciji postoji DSLAM (DSL Access Multiplexer). DSLAM prima i kombinira DSL signale od više pretplatnika i prosljeđuje ih na Internet ili druge mreže.

4. Prijenos podataka :DSL prenosi podatke u oba smjera koristeći tehniku ​​koja se naziva frekvencijsko multipleksiranje (FDM). To znači da su različite frekvencije dodijeljene za podatke uzvodno (od korisnika do mreže) i nizvodno (od mreže do korisnika).

Postoje različite vrste DSL tehnologija, od kojih svaka nudi različite brzine i značajke:

- ADSL (Asimetrični DSL) :ADSL pruža veće brzine nizvodno (download) nego uzvodne brzine (upload). Obično se koristi za kućni pristup internetu.

- SDSL (simetrični DSL) :SDSL nudi jednaku silaznu i uzvodnu brzinu, što ga čini prikladnim za aplikacije koje zahtijevaju brz dvosmjerni prijenos podataka, kao što su video konferencije.

- VDSL (DSL vrlo velike brzine) :VDSL pruža veće brzine prijenosa podataka na kraćim udaljenostima. Često se koristi za implementacije od vlakana do rubnika (FTTC), gdje se optički kabeli polažu do susjedstva, a zatim se bakrene parice koriste za povezivanje pojedinačnih domova ili tvrtki.

- IDSL (ISDN DSL) :IDSL koristi istu tehnologiju kao ISDN (Digitalna mreža s integriranim uslugama), ali pruža veće brzine prijenosa podataka.

DSL tehnologija značajno se razvila tijekom godina, s napretkom kao što su ADSL2+, VDSL2 i G.fast koji osigurava još veće brzine i poboljšane performanse. Međutim, DSL ima ograničenja zbog prirode bakrenih telefonskih linija, uključujući degradaciju signala ovisno o udaljenosti i potencijalne smetnje od drugih električnih uređaja.

Kako optičke mreže postaju sve dostupnije, širokopojasne tehnologije temeljene na vlaknima kao što su fiber-to-the-home (FTTH) i kabelski internet postaju sve popularnije, nudeći još veće brzine i poboljšanu pouzdanost u usporedbi s DSL-om.