Nosači poruka za ljudsku ćeliju uključuju?

Ljudske stanice koriste različite mehanizme za komunikaciju, što znači da ne postoji niti jedan popis "nosača poruka". Umjesto toga, različite vrste poruka koriste različite sustave. Evo nekoliko ključnih kategorija i primjera:

1. Izravni kontakt:

* Spojevi za praznine: Ovi proteinski kanali izravno povezuju citoplazmu susjednih stanica, omogućujući brzi prolazak malih molekula i iona, učinkovito prenose signale.

2. Kemijska signalizacija: Ovo je najčešća metoda. Poruke se prenose putem izlučenih molekula koje se vežu za receptore u ciljnim stanicama.

* Hormoni: To su kemijski glasnici na daljinu koje proizvode endokrine žlijezde i putuju kroz krvotok kako bi dosegli ciljne stanice po cijelom tijelu. Primjeri uključuju inzulin, adrenalin i estrogen.

* Neurotransmiterters: To su kemijski glasnici koje neuroni oslobađaju u sinapsama, prenose signale preko sinaptičkog rascjepa na druge neurone, mišićne stanice ili stanice žlijezda. Primjeri uključuju acetilkolin, dopamin i serotonin.

* citokini: To su proteini uključeni u staničnu signalizaciju, posebno unutar imunološkog sustava. Oni mogu djelovati lokalno ili putovati kroz krvotok. Primjeri uključuju interferone i interleukine.

* Faktori rasta: Ovi proteini potiču rast i podjelu stanica. Primjeri uključuju epidermalni faktor rasta (EGF) i faktor rasta fibroblasta (FGF).

* Lokalni posrednici: Te kemikalije djeluju na obližnje stanice. Primjeri uključuju prostaglandine i histamin (uključen u upalu).

* Parakrinska signalizacija: Lokalna signalizacija gdje izlučena molekula utječe na obližnje stanice.

* Autokrina signalizacija: Lokalna signalizacija gdje izlučena molekula utječe na istu stanicu koja je izlučivala.

3. Neizravni kontakt putem izvanstanične matrice (ECM):

* integrins: Ovi transmembranski proteini povezuju stanični citoskelet na ECM, omogućujući stanicama da osjete i reagiraju na promjene u njihovom okruženju. Signali se prenose kroz ove veze.

Važno je napomenuti da su mnogi od tih "glasnika" proteini, ali druge klase molekula također mogu djelovati kao signali, uključujući lipide, ugljikohidrate i plinove (poput dušičnog oksida). Specifični "nosač poruka" u potpunosti ovisi o vrsti signala koji se prenosi i stanicama koje su uključene.