Kako radi 4g?

4G tehnologija, također poznata kao LTE (Long-Term Evolution), značajno povećava brzinu, pokrivenost i kapacitet bežičnih mreža. Radi na principu paketno komutiranog prijenosa podataka preko radio frekvencija (RF). Da bismo razumjeli kako 4G funkcionira, raščlanimo njegove ključne komponente i funkcionalnosti.

1. OFDM modulacija:

OFDM (Orthogonal Frequency-Division Multiplexing) je tehnika modulacije u srcu 4G tehnologije. Dijeli dostupnu propusnost na više uskopojasnih podnosača, čineći ga učinkovitijim u rukovanju višestaznim širenjem i smanjenju smetnji.

2. MIMO antene:

MIMO (Multiple-Input Multiple-Output) antenski sustavi naširoko se koriste u 4G. Korištenjem višestrukih antena i na odašiljačkom i na prijemnom kraju, MIMO poboljšava raznolikost signala, poboljšava snagu signala i omogućuje veće brzine prijenosa podataka.

3. Prostorno multipleksiranje:

Prostorno multipleksiranje iskorištava prisutnost više antena u MIMO-u za simultani prijenos odvojenih tokova podataka, povećavajući ukupnu propusnost i smanjujući šanse gubitka podataka zbog slabljenja signala.

4. Spajanje kanala:

4G mreže dopuštaju agregaciju više kanala, poznatu kao agregacija nositelja ili udruživanje spektra. Ova tehnika povećava ukupnu dostupnu propusnost, što rezultira munjevito velikim brzinama podataka i poboljšanom povezivošću.

5. Pristup dinamičkom spektru:

4G tehnologija koristi dinamički pristup spektru, koji omogućuje fleksibilnu dodjelu radijskog spektra na temelju potražnje u stvarnom vremenu i mrežnih uvjeta. Optimizira korištenje spektra i poboljšava učinkovitost mreže.

6. Napredne tehnike kodiranja:

Turbo kodovi, konvolucijski kodovi i kodovi niske gustoće za provjeru pariteta (LDPC) napredne su metode ispravljanja pogrešaka koje se koriste u 4G kako bi se osigurao pouzdan prijenos podataka, unatoč slabljenju signala i blijeđenju.

7. IPv6 podrška:

4G mreže podržavaju sljedeću generaciju internetskog protokola verzije 6 (IPv6), pružajući znatno proširen adresni prostor za eksponencijalni rast internetskih uređaja.

8. Bazne stanice i jezgrene mreže:

4G bazne stanice odgovorne su za prijenos i primanje signala s korisničkih uređaja. Oni komuniciraju s 4G jezgrenim mrežama, koje upravljaju obradom podataka, usmjeravanjem i međumrežnom komunikacijom.

9. Frekvencijski pojasevi:

4G mreže mogu raditi na različitim frekvencijskim pojasima, uključujući popularne pojaseve kao što su 700 MHz, 850 MHz, 1800 MHz i 2600 MHz, između ostalih.

10. Brzina i latencija:

4G tehnologija pruža znatno brži prijenos podataka od prethodnih generacija. Uobičajene brzine preuzimanja mogu se kretati od 100 Mbps do 1 Gbps, dok je latencija (vrijeme potrebno da podaci putuju od jedne točke do druge) dramatično smanjena, omogućujući komunikaciju gotovo u stvarnom vremenu.

4G tehnologija revolucionirala je način na koji koristimo mobilne uređaje i pristupamo internetu. Postavio je temelje za buduće bežične komunikacijske standarde, kao što je 5G, i nastavlja biti ključna tehnologija u području mobilne povezivosti.