Kako znanstvenici procjenjuju koliko zvijezda ima u galaksiji?
1. Broj zvijezda u reprezentativnom volumenu:
- Znanstvenici promatraju reprezentativno područje ili volumen galaksije i broje broj zvijezda unutar tog područja.
- Zatim množe ovaj broj s ukupnim volumenom galaksije kako bi procijenili ukupan broj zvijezda.
- Ova metoda najbolje funkcionira za obližnje galaksije u kojima se mogu razlučiti pojedinačne zvijezde.
2. Svjetlina i omjer mase i svjetlosti:
- Znanstvenici procjenjuju ukupni luminozitet (svjetlinu) galaksije prikupljanjem i analizom svjetlosti koju emitiraju njezine zvijezde.
- Koristeći modele i promatranja, mogu odrediti omjer mase i svjetlosti galaksije, što povezuje masu galaksije s njezinim sjajem.
- Ukupna masa zvijezde tada se može procijeniti množenjem sjaja s omjerom mase i svjetlosti.
3. Udaljenost i površinska gustoća zvijezde:
- Znanstvenici mjere udaljenost do galaksije koristeći razne tehnike kao što su paralaksa, varijable cefeida ili metoda crvenog pomaka.
- Zatim procjenjuju površinsku gustoću zvijezda (broj zvijezda po jedinici površine) analizirajući slike galaksije ili proučavajući njezin svjetlosni profil.
- Kombinacija udaljenosti s površinskom gustoćom zvijezda daje procjenu ukupnog broja zvijezda.
4. Funkcija galaktičke mase i početne mase zvijezde:
- Znanstvenici procjenjuju ukupnu masu galaksije, koja uključuje ne samo zvijezde, već i plin, prašinu i tamnu tvar.
- Na temelju opažanja i modela nastanka zvijezda usvajaju funkciju početne zvjezdane mase (IMF) koja opisuje distribuciju zvjezdanih masa.
- MMF im dopušta da zaključe o broju zvijezda različitih masa unutar galaksije.
Važno je napomenuti da ove metode daju procjene, a ne točne brojeve, zbog čimbenika poput međuzvjezdane prašine, varijacija u sjaju zvijezda i izazova promatranja svih zvijezda unutar galaksije, osobito u slučaju udaljenih ili zamračenih galaksija.