Kako opažanja o svemiru mogu biti tako točna kada je gotovo sva svjetlost za ta opažanja bila udaljena manje od 200 godina u vrijeme kada je počelo pažljivo promatranje?
Svemir je mnogo, mnogo veći od udaljenosti koju je svjetlost prešla od početka pomnih promatranja. Svjetlost putuje konačnom brzinom, tako da svjetlost koju vidimo s udaljenih objekata putuje dugo. Na primjer, svjetlosti sa Sunca treba oko 8 minuta da stigne do nas, a svjetlosti s najbliže zvijezde, Proxime Centauri, treba oko 4,2 godine da stigne do nas.
Pomoću teleskopa astronomi mogu vidjeti objekte koji su mnogo udaljeniji. Najudaljeniji objekti koje možemo vidjeti su kvazari, koje pokreću supermasivne crne rupe. Neki su kvazari toliko udaljeni da njihova svjetlost putuje milijardama godina.
Iako ne možemo izravno vidjeti svemir od početka vremena, možemo naučiti mnogo o njegovoj evoluciji proučavajući svjetlost udaljenih objekata. To je zato što je svjetlost koju vidimo od tih objekata emitirana davno, pa nam može govoriti o uvjetima u svemiru u vrijeme kad je emitirana.
Proučavajući svjetlost udaljenih objekata, astronomi su naučili mnogo o svemiru. Znamo da se svemir širi i razvija te da je tijekom vremena prolazio kroz niz promjena.