Što je cijevni mikrofon?

Cijevni mikrofon je vrsta mikrofona koji koristi termionski ventil (vakuumsku cijev) kao pojačalo. Poznati su po svom toplom, bogatom zvuku i često se koriste u studijima za snimanje vokala i instrumenata. Cijevni mikrofoni također se koriste za pojačanje zvuka uživo, ali su rjeđi zbog svoje veće cijene i krhkosti u usporedbi s poluprovodničkim mikrofonima.

Prvi cijevni mikrofoni razvijeni su 1920-ih i korišteni su u ranom radijskom emitiranju. Brzo su stekli popularnost u glazbenoj industriji zbog vrhunske kvalitete zvuka u usporedbi s karbonskim mikrofonima koji su se prije koristili. Cijevni mikrofoni ostali su dominantna vrsta mikrofona sve do 1970-ih, kada su ih počeli zamjenjivati ​​solid-state mikrofoni.

Cijevni mikrofoni rade pomoću grijane katode za emitiranje elektrona. Ti se elektroni zatim ubrzavaju prema pozitivno nabijenoj anodi, a rezultirajuća struja se pojačava pomoću vakuumske cijevi. Pojačani signal se zatim šalje u uređaj za snimanje.

Cijevni mikrofoni imaju brojne prednosti u odnosu na solid-state mikrofone, uključujući:

* Topliji, bogatiji zvuk: Cijevni mikrofoni poznati su po glatkom, prirodnom zvuku, koji se često opisuje kao "kremast" ili "baršunast". To je zbog činjenice da cijevni mikrofoni koriste kontinuirani tok elektrona, a ne diskretne impulse struje koji se koriste u poluprovodničkim mikrofonima.

* Manje izobličenje: Cijevni mikrofoni imaju manje izobličenja od poluprovodničkih mikrofona, što znači da točnije reproduciraju zvuk. Ovo je posebno važno za snimanje vokala i instrumenata sa širokim dinamičkim rasponom.

* Veća osjetljivost: Cijevni mikrofoni su osjetljiviji od poluprovodničkih mikrofona, što znači da mogu uhvatiti zvuk na nižim razinama. Ovo je korisno za snimanje tihih zvukova ili u okruženjima s puno pozadinske buke.

Međutim, cijevni mikrofoni imaju i neke nedostatke u usporedbi s poluprovodničkim mikrofonima, uključujući:

* Veći trošak: Cijevni mikrofoni skuplji su od poluprovodničkih mikrofona zbog cijene vakuumskih cijevi i rada koji je potreban za njihovo sastavljanje.

* Kromljivost: Cijevni mikrofoni su osjetljiviji od poluprovodničkih mikrofona i mogu se lako oštetiti ako padnu ili se njima pogrešno rukuje.

* Stvaranje topline: Cijevni mikrofoni stvaraju mnogo topline, što može biti problem u vrućim okruženjima.

Cijevne mikrofone i danas koriste mnogi inženjeri za snimanje i glazbenici, unatoč dostupnosti jeftinijih i izdržljivijih solid-state mikrofona. Posebno su popularni za snimanje vokala, gitara i bubnjeva.

Evo nekoliko primjera klasičnih cijevnih mikrofona:

* Neumann U 47: U 47 se smatra jednim od najboljih cijevnih mikrofona ikada napravljenih. Objavljena je 1947. godine i još uvijek je koriste mnogi vrhunski inženjeri snimanja.

* AKG C 12: C 12 još je jedan klasični cijevni mikrofon koji je izdan 1953. Poznat je po svom svijetlom, čistom zvuku.

* Telefunken U 48: U 48 je cijevni mikrofon koji je izdan 1957. godine. Sličan je U 47, ali ima nešto drugačiji karakter zvuka.

* RCA 44: 44 je cijevni mikrofon koji je izdan 1932. godine. Poznat je po svom toplom, blagom zvuku.

Ovo je samo nekoliko primjera od mnogih klasičnih cijevnih mikrofona koji se i danas koriste. Cijevni mikrofoni i dalje su bitan alat za inženjere snimanja i glazbenike koji traže najbolju moguću kvalitetu zvuka.