Kako funkcioniraju fisijske i fuzijske bombe?
Fisijske bombe:
Fisijske bombe, poznate i kao atomske bombe, rade tako da teške atomske jezgre cijepaju na manje. Ovaj proces, nazvan nuklearna fisija, oslobađa veliku količinu energije jer je ukupna masa nastalih manjih jezgri manja od izvorne mase teške jezgre. Razlika u masi pretvara se u energiju prema poznatoj Einsteinovoj jednadžbi, E=mc².
U fisijskoj bombi, kritična masa fisibilnog materijala, kao što je uran-235 ili plutonij-239, brzo se okuplja. Kada se to dogodi, dolazi do lančane reakcije gdje neutroni oslobođeni fisijom jedne jezgre uzrokuju daljnju fisiju drugih jezgri, oslobađajući još više neutrona. Ova brzo eskalirajuća lančana reakcija rezultira nestašnim procesom, što dovodi do iznenadnog i masovnog oslobađanja energije.
Fuzijske bombe:
Fuzijske bombe, poznate i kao termonuklearno oružje ili hidrogenske bombe, funkcioniraju spajanjem lakih atomskih jezgri u teže. Ovaj proces je suprotan fisiji i također oslobađa ogromne količine energije jer je ukupna masa nastalih težih jezgri manja od izvorne mase lakših.
U fuzijskoj bombi, fisijska bomba se koristi za stvaranje ekstremno visokih temperatura i tlakova, što uzrokuje fuziju izotopa vodika (deuterija i tricija) u helij. Reakcija fuzije oslobađa ogromnu energiju u obliku topline, zračenja i eksplozije.
Energija koju oslobađaju fuzijske bombe mnogo je veća od one kod fisijskih bombi, što ih čini daleko moćnijima. Međutim, fuzijske bombe zahtijevaju fisijsku bombu kao okidač, a složene su za dizajn i izradu.
Zaključno, fisijske i fuzijske bombe koriste različite nuklearne procese kako bi postigle pretvorbu materije u energiju, što rezultira oslobađanjem goleme razorne moći. Fisijske bombe se oslanjaju na cijepanje teških jezgri, dok fuzijske bombe spajaju lake jezgre. Fuzijske bombe su jače, ali zahtijevaju okidač fisijske bombe i složenije su za dizajn.