Propusnost digitalnog signala je beskonačna?
* Digitalni signali predstavljeni su nizom diskretnih vrijednosti. Te se vrijednosti često predstavljaju kao 1 i 0, ali mogu biti i drugi simboli. To znači da sam signal nije kontinuirani val poput analognog signala.
* Informacije u digitalnom signalu sadržane su u prijelazima između ovih vrijednosti. Ovi prijelazi su ono što nosi podatke.
* Teoretski, ti prijelazi mogu biti proizvoljno brzi. To znači da se frekvencijske komponente signala mogu protezati beskonačno visoko.
Međutim, u praksi postoje ograničenja:
* Kanali prijenosa u stvarnom svijetu imaju ograničenu propusnost. To znači da se samo dio potencijalno beskonačnog frekvencijskog spektra zapravo može koristiti za prijenos signala.
* Digitalni signali često se oblikuju i filtriraju prije prijenosa. To se radi kako bi se ograničila propusnost i signal učinio otpornijim na šum i smetnje.
* Brzina kojom se mijenjaju digitalne vrijednosti (brzina podataka) je konačna. Iako bi teoretski prijelazi mogli biti beskonačno brzi, u stvarnosti su ograničeni tehnologijom koja se koristi za generiranje i prijenos signala.
Dakle, iako bi se komponente frekvencije digitalnog signala teoretski *mogle* protezati beskonačno visoko, u praksi su uvijek ograničene. To je zbog ograničenja kanala prijenosa, obrade signala i brzine prijenosa podataka.
Razmišljajte o tome ovako: Digitalni signal se može zamisliti kao niz "impulsa" koji predstavljaju 1 i 0. Ovi impulsi imaju određenu širinu i oblik. Što se ti impulsi brže mijenjaju, to se više "visokofrekventnih" komponenti unosi u signal. Ali, ne možemo imati pulseve koji su beskonačno uski ili se mijenjaju beskonačno brzo.