Što su besklasni protokoli usmjeravanja?

Protokoli usmjeravanja bez klasa su protokoli usmjeravanja koji se ne oslanjaju na tradicionalnu podjelu IP adresa u klase (A, B i C). Umjesto toga, koriste fleksibilniju shemu adresiranja koja omogućuje širi raspon veličina podmreže.

Neki od najčešćih besklasnih protokola za usmjeravanje uključuju:

* Border Gateway Protocol (BGP) :BGP je vanjski pristupni protokol (EGP) koji se koristi za razmjenu informacija o usmjeravanju između različitih autonomnih sustava (AS). To je protokol vektora putanje, što znači da koristi vektor AS-ova za određivanje najboljeg puta do odredišta.

* Prvo otvori najkraći put (OSPF) :OSPF je interni pristupni protokol (IGP) koji se koristi za razmjenu informacija o usmjeravanju unutar AS-a. To je protokol stanja veze, što znači da koristi potpunu kartu mreže za određivanje najboljeg puta do odredišta.

* Protokol informacija o usmjeravanju (RIP) :RIP je IGP koji se koristi za razmjenu informacija o usmjeravanju između malih mreža. To je protokol vektora udaljenosti, što znači da koristi vektor udaljenosti za određivanje najboljeg puta do odredišta.

Bezklasni protokoli za usmjeravanje imaju nekoliko prednosti u odnosu na tradicionalne klasične protokole za usmjeravanje, uključujući:

* Povećana fleksibilnost: Protokoli usmjeravanja bez klasa omogućuju širi raspon veličina podmreže, što daje mrežnim administratorima veću fleksibilnost pri projektiranju njihovih mreža.

* Poboljšana učinkovitost: Protokoli usmjeravanja bez klasa mogu poboljšati učinkovitost usmjeravanja smanjenjem broja ažuriranja usmjeravanja koje je potrebno poslati.

* Poboljšana skalabilnost: Protokoli za usmjeravanje bez klasa mogu se skalirati kako bi podržali veće mreže od tradicionalnih protokola za usmjeravanje po klasama.

Kao rezultat ovih prednosti, besklasni protokoli usmjeravanja sada su najčešće korišteni protokoli usmjeravanja u svijetu.