Što su vrste DNS zapisa?
1. Zapis (adrese): Preslikava naziv domene u IPv4 adresu. Ovo je najosnovnija vrsta DNS zapisa i koristi se za rješavanje naziva domena u IP adrese za pregledavanje web stranica, slanje e-pošte i druge internetske aktivnosti.
2. AAAA (Quad A) rekord: Slično zapisu A, ali navodi IPv6 adresu umjesto IPv4. IPv6 je novija verzija internetskog protokola, a AAAA zapisi su potrebni za razlučivanje naziva domena u IPv6 adrese.
3. CNAME (kanonski naziv) zapis: Usmjerava pseudonim domene (koja se naziva i poddomena) na drugu domenu. Ovo se koristi kada želite da se više naziva domena riješi na istu IP adresu. Na primjer, možete upotrijebiti CNAME zapis za usmjeravanje www.example.com na example.com.
4. MX (Mail Exchanger) zapis: Određuje poslužitelj e-pošte odgovoran za rukovanje e-poštom za određenu domenu. MX zapisi daju prioritet poslužiteljima e-pošte, tako da ako jedan poslužitelj pošte ne radi, e-pošta se može isporučiti drugom.
5. NS (Name Server) zapis: Delegira poddomenu na drugi DNS poslužitelj. To vam omogućuje korištenje različitih DNS davatelja za različite dijelove vaše domene ili balansiranje prometa između više DNS poslužitelja.
6. PTR (Pointer) zapis: Koristi se za obrnuto DNS pretraživanje, gdje se IPv4 ili IPv6 adresa preslikava na naziv domene. Ovo se prvenstveno koristi u svrhu rješavanja problema.
7. SOA (Start of Authority) zapis: Sadrži vjerodostojne informacije o domeni, kao što je naziv domene, primarni DNS poslužitelj, pojedinosti o kontaktu i parametri povezani s vremenom za predmemoriju.
8. TXT (tekstualni) zapis: Omogućuje pohranu tekstualnih informacija povezanih s nazivom domene. Može se koristiti u razne svrhe, kao što je provjera vlasništva domene za autentifikaciju e-pošte (SPF i DKIM) ili dodavanje opisnih informacija o domeni.
9. SRV (Service) evidencija: Određuje lokaciju određene usluge, kao što je poslužitelj za izravnu razmjenu poruka ili SIP VoIP usluga, navođenjem naziva usluge, protokola, priključka i težine (prioriteta).
10. NAPTR (Naming Authority Pointer) zapis: Složeni DNS zapis koji se koristi za složene scenarije usmjeravanja, primjerice kada trebate navesti više usluga dostupnih na određenoj domeni i odrediti prioritete njihove upotrebe na temelju kriterija kao što su lokacija, protokol ili težina.
11. HINFO (Host Information) zapis: Pruža informacije o glavnom računalu, uključujući njegov operativni sustav i vrstu CPU-a. Ovaj se zapis rijetko koristi i uglavnom za naslijeđene sustave.
12. LOC (lokacijski) zapis: Pohranjuje informacije o geografskoj lokaciji povezane s domenom ili IPv4 ili IPv6 adresom pomoću koordinata zemljopisne širine i dužine.
Ovo su samo neke od uobičajenih vrsta DNS zapisa, a postoje i druge koje se mogu koristiti u određene svrhe ili u određenim scenarijima. Važno je konzultirati se sa stručnjacima za DNS ili pogledati službenu dokumentaciju kako biste u potpunosti razumjeli i učinkovito upravljali svojim DNS zapisima.