Kako radi televizor u boji?
1. Aditivno miješanje boja:
- Televizor u boji koristi tri osnovne boje:crvenu (R), zelenu (G) i plavu (B). Ove boje, kada se kombiniraju u različitim omjerima, mogu proizvesti širok raspon boja.
- Unutar TV-a u boji postoje pod-pikseli (također nazvani fosforne točke ili točke u boji) raspoređeni u određeni uzorak na zaslonu. Svaki podpiksel može emitirati jednu od tri primarne boje.
2. Filtri boja:
- Ispred svakog sub-piksela nalaze se sićušni filtri boja koji propuštaju samo određenu primarnu boju. Na primjer, crveni podpiksel imat će crveni filtar, zeleni podpiksel zeleni filtar, a plavi podpiksel plavi filtar.
3. Elektronski snop:
- Unutar televizora nalazi se elektronski top koji emitira struju elektrona. Ti elektroni su fokusirani i usmjereni prema ekranu.
- Dok elektronska zraka skenira ekranom, pobuđuje fosforne točkice, uzrokujući njihovo emitiranje svjetla. Ovisno o tome koji su podpikseli aktivirani elektronskim snopom, proizvode se različite kombinacije primarnih boja, stvarajući željene boje.
4. Sekvencijalno filtriranje boja:
- Kako bi se postigla slika u punoj boji, elektronska zraka brzo skenira zaslon red po red, uzastopno pobuđujući R, G i B podpiksele u svakom retku. Ovo sekvencijalno skeniranje događa se tako brzo da naše oči percipiraju boje kao pomiješane, stvarajući potpunu sliku u boji.
5. Kodiranje i dekodiranje boja:
- Televizijski signali u boji se kodiraju u radiodifuznoj postaji i dekodiraju u televizijskom prijamniku. Postupci kodiranja i dekodiranja osiguravaju točan prijenos i reprodukciju boja na zaslonu.
Važno je napomenuti da moderni televizori u boji koriste naprednu tehnologiju, uključujući zaslone s tekućim kristalima (LCD) i plazma zaslone, za proizvodnju visokokvalitetnih slika u boji. Osnovna načela aditivnog miješanja boja i sekvencijalnog filtriranja boja ostaju ista, ali je implementacija postala sofisticiranija.