Koji se tehnološki standard koristi za upravljanje načinom na koji se pogoni kao što su CD-ROM Zip i hard mogu povezati sa sustavom?
ATA standard evoluirao je tijekom vremena s nekoliko revizija, a svaka je donosila poboljšanja u izvedbi i funkcionalnosti. Najčešće verzije ATA specifikacije uključuju:
1. IDE (Integrated Drive Electronics):Izvorni ATA standard, uveden kasnih 1980-ih, pružao je podršku za paralelni prijenos podataka korištenjem 16-bitnog sučelja. IDE uređaji obično su se koristili u osobnim računalima za povezivanje tvrdih diskova i optičkih pogona kao što su CD-ROM-ovi.
2. ATA-2:Također poznat kao poboljšani IDE (EIDE), ATA-2 je uveo podršku za veće kapacitete pohrane i veće brzine prijenosa podataka. Koristio je 32-bitno sučelje, što je omogućilo poboljšanu propusnost podataka.
3. ATA-4 (ATAPI):ATA-4 je uveo podršku za AT Attachment Packet Interface (ATAPI). To je omogućilo povezivanje ne-disknih uređaja, kao što su CD-ROM-ovi, DVD-ROM-ovi i pogoni trake, na ATA sučelje. ATAPI uređaji koristili su protokol temeljen na paketima za prijenos podataka, pružajući učinkovitije rukovanje nesekvencijalnim pristupom.
4. ATA-6 (Ultra DMA):ATA-6 je uveo podršku za Ultra DMA (Direct Memory Access) načine rada, omogućujući veće brzine prijenosa podataka. Ova verzija uvela je brže načine prijenosa kao što su Ultra DMA/33 i Ultra DMA/66.
5. SATA (Serial ATA):SATA je označio značajan pomak od paralelnog sučelja korištenog u prethodnim ATA verzijama na serijsko sučelje. SATA je ponudio poboljšane performanse i skalabilnost s tanjim kabelima, smanjenu potrošnju energije i podršku za veće brzine prijenosa podataka poznate kao SATA revizije (npr. SATA I, SATA II, SATA III itd.).
6. Napredno sučelje glavnog kontrolera (AHCI):AHCI je specifikacija koja definira standardno sučelje između kontrolera pohrane i glavnog sustava. AHCI pruža podršku za značajke kao što su Native Command Queuing (NCQ) i Hot Plugging, koje poboljšavaju performanse i fleksibilnost.
ATA specifikacija i njezine naknadne revizije odigrale su ključnu ulogu u standardizaciji sučelja između uređaja za pohranu i sustava, osiguravajući kompatibilnost i olakšavajući integraciju različitih tehnologija pohrane.