Kako se otkriva prisutnost virusa?
1. Kultura virusa:Ovo uključuje uzgoj virusa u živim stanicama, kao što su stanične linije ili kulture organa, i promatranje karakterističnih promjena ili citopatskih učinaka uzrokovanih virusom.
2. Detekcija antigena:Ova metoda koristi specifična antitijela ili antigene za otkrivanje prisutnosti virusnih antigena. To se može učiniti pomoću tehnika kao što su imunofluorescentni test (IFA), enzimski imuno test (ELISA) ili brzi antigenski testovi.
3. Detekcija nukleinske kiseline:Ovo uključuje otkrivanje virusnog genetskog materijala, bilo DNA ili RNA, putem molekularnih tehnika poput lančane reakcije polimerazom (PCR), kvantitativne PCR (qPCR) ili PCR obrnute transkripcije (RT-PCR), koja pojačava i kopira specifične virusne sekvence.
4. Serološki testovi:Ovi testovi otkrivaju prisutnost protutijela koje proizvodi imunološki sustav kao odgovor na virusnu infekciju. Za otkrivanje protutijela koriste se tehnike kao što su test inhibicije hemaglutinacije (HI), test fiksacije komplementa ili enzimski imunotestovi (EIA).
5. Elektronska mikroskopija:Ova napredna tehnika omogućuje izravnu vizualizaciju i identifikaciju virusnih čestica korištenjem elektronskih mikroskopa visoke rezolucije. Pruža morfološke pojedinosti i karakteristike virusa.
6. Sekvenciranje sljedeće generacije (NGS):NGS omogućuje brzo i sveobuhvatno sekvenciranje virusnih genoma, omogućujući istraživačima i službenicima javnog zdravstva da identificiraju poznate viruse ili otkriju nove i nove sojeve virusa.
7. Biosenzori i uređaji za njegu:Biosenzori i dijagnostički uređaji za njegu razvijeni su za brzo i prijenosno otkrivanje virusa. Oni koriste različite senzorske mehanizme i tehnologije za identifikaciju virusnih komponenti u kliničkim uzorcima.
Specifična metoda koja se koristi za otkrivanje virusa ovisi o čimbenicima poput vrste virusa, dostupnosti dijagnostičkih alata te osjetljivosti i specifičnosti potrebnih za otkrivanje.