HISTOGRAMI KAMERE:TONOVI I KONTRAST

Razumijevanje histograma slike vjerojatno je najvažniji pojedinačni koncept s kojim se treba upoznati kada radite sa slikama s digitalnog fotoaparata. Histogram vam može reći je li vaša slika pravilno eksponirana, je li osvjetljenje oštro ili ravno te koje će prilagodbe najbolje funkcionirati. Ne samo da će poboljšati vaše vještine rada na računalu, već i kao fotografa.

Svaki piksel na slici ima boju koja je nastala nekom kombinacijom primarnih boja crvene, zelene i plave (RGB). Svaka od ovih boja može imati vrijednost svjetline u rasponu od 0 do 255 za digitalnu sliku s dubinom bita od 8 bita. RGB histogram rezultira kada računalo skenira svaku od ovih RGB vrijednosti svjetline i broji koliko ih je na svakoj razini od 0 do 255. Postoje i druge vrste histograma, iako će svi imati isti osnovni raspored kao primjer histograma prikazan u nastavku.

TONOVI

Područje u kojem je prisutna većina vrijednosti svjetline naziva se "tonski raspon". Raspon tonova može drastično varirati od slike do slike, tako da je razvijanje intuicije o tome kako se brojevi preslikavaju na stvarne vrijednosti svjetline često kritično—i prije i nakon snimanja fotografije. Ne postoji jedan "idealni histogram" koji bi sve slike trebale pokušati oponašati; histogrami trebaju samo predstavljati raspon tonova u sceni i ono što fotograf želi prenijeti.

Gornja slika je primjer koji sadrži vrlo širok raspon tonova, s oznakama koje ilustriraju gdje se regije u sceni preslikavaju na razine svjetline na histogramu. Ova obalna scena sadrži vrlo malo srednjih tonova, ali ima obilje sjena i svijetlih područja u donjem lijevom i gornjem desnom kutu slike. To se prevodi u histogram koji ima veliki broj piksela i na lijevoj i na desnoj strani.

Rasvjeta često nije tako ekstremna kao zadnji primjer. Uvjeti uobičajenog i ravnomjernog osvjetljenja, u kombinaciji s pravilno eksponiranim subjektom, obično će proizvesti histogram čiji je vrhunac u središtu, postupno se sužavajući prema sjenama i svijetlim dijelovima. S izuzetkom izravne sunčeve svjetlosti koja se odbija od vrha zgrade i od nekih prozora, scena broda s desne strane prilično je ravnomjerno osvijetljena. Većina kamera neće imati problema s automatskom reprodukcijom slike koja ima histogram sličan onom prikazanom u primjeru broda.

VISOKE I NIZE KLJUČNE SLIKE

Iako će većina fotoaparata proizvesti histograme usredotočene na srednje tonove kada su u načinu rada s automatskom ekspozicijom, distribucija vrhova unutar histograma također ovisi o tonskom rasponu predmeta. Slike na kojima se većina tonova pojavljuje u sjenama nazivaju se "niskim ključem", dok je kod "visokih" slika većina tonova u svijetlim dijelovima.

Prije nego što se fotografija snimi, korisno je procijeniti može li se vaš predmet kvalificirati kao visoko ili nisko. Budući da kamere mjere reflektirano, a ne upadno svjetlo, ne mogu procijeniti apsolutnu svjetlinu svog subjekta. Kao rezultat toga, mnoge kamere sadrže sofisticirane algoritme koji pokušavaju zaobići ovo ograničenje i procjenjuju koliko bi slika trebala biti svijetla. Ove procjene često rezultiraju slikom čija je prosječna svjetlina smještena u srednjim tonovima. To je obično prihvatljivo, međutim scene s visokim i niskim ključem često zahtijevaju od fotografa ručno podešavanje ekspozicije, u odnosu na ono što bi kamera učinila automatski. Dobro pravilo je da ćete morati ručno prilagoditi ekspoziciju kad god želite da prosječna svjetlina na vašoj slici izgleda svjetlija ili tamnija od srednjih tonova.

Sljedeći skup slika bio bi rezultat da sam koristio postavku automatske ekspozicije svog fotoaparata. Primijetite kako se prosječni broj piksela približava srednjim tonovima.

Većina digitalnih fotoaparata bolja je u reprodukciji niskih scena budući da sprječavaju da bilo koje područje postane toliko svijetlo da se pretvori u jednobojno bijelo, bez obzira na to koliko taman ostatak slike može postati zbog toga. Visoke ključne scene, s druge strane, često daju slike koje su znatno podeksponirane. Srećom, podekspozicija je obično lakša nego preekspozicija (iako to ugrožava vaš omjer signala i šuma). Detalji se nikada ne mogu povratiti kada područje postane toliko preeksponirano da postane potpuno bijelo. Kada se to dogodi, kaže se da su istaknuti dijelovi "izrezani" ili "ispuhani".

Histogram je dobar alat za utvrđivanje je li došlo do izrezivanja budući da možete lako vidjeti kada su istaknute točke gurnute do ruba grafikona. Neki izrezi su obično u redu u regijama kao što su zrcalni odrazi na vodi ili metalu, kada je sunce uključeno u kadar ili kada su prisutni drugi svijetli izvori svjetlosti. U konačnici, količina isječaka ovisi o fotografu i onome što želi prenijeti.

KONTRAST

Histogram također može opisati količinu kontrasta. Kontrast je mjera razlike u svjetlini između svijetlih i tamnih područja u sceni. Široki histogrami odražavaju scenu sa značajnim kontrastom, dok uski histogrami odražavaju manji kontrast i mogu djelovati ravno ili dosadno. To može biti uzrokovano bilo kojom kombinacijom predmeta i svjetlosnih uvjeta. Fotografije snimljene u magli imat će niski kontrast, dok će one snimljene pod jakim dnevnim svjetlom imati veći kontrast.

Kontrast može imati značajan vizualni utjecaj na sliku naglašavanjem teksture, kao što je prikazano na gornjoj slici. Voda visokog kontrasta ima dublje sjene i naglašenije svijetle dijelove, stvarajući teksturu koja "iskače" gledatelju.

Kontrast također može varirati za različite regije unutar iste slike zbog predmeta i osvjetljenja. Prethodnu sliku broda možemo podijeliti u tri odvojena područja—svako sa svojim zasebnim histogramom.

Gornje područje sadrži najviše kontrasta od sva tri jer je slika stvorena od svjetla koje se prvo ne reflektira od površine vode. Ovo proizvodi dublje sjene ispod plovila i njegovih rubova, te jače istaknute dijelove u područjima okrenutim prema gore i izravno izloženim područjima. Srednje i donje područje u potpunosti su proizvedene od difuzne, reflektirane svjetlosti i stoga imaju niži kontrast; kao da se fotografira u magli. Donje područje ima više kontrasta od srednjeg – unatoč glatkom i monotonom plavom nebu – jer sadrži kombinaciju sjene i intenzivnije sunčeve svjetlosti. Uvjeti u donjem području stvaraju izraženije svijetle dijelove, ali još uvijek nedostaju duboke sjene gornjeg područja. Zbroj histograma u sve tri regije stvara ukupni histogram prikazan prije.

Za dodatne informacije o histogramima, posjetite 2. dio ovog vodiča:
"Razumijevanje histograma kamere:Svjetlina i boja"