Postoje li fotoćelije koje su osjetljive samo na lasersko svjetlo?

Fotoćelije ili fotodetektori koji su posebno osjetljivi na lasersko svjetlo postoje, ali nisu naširoko korišteni. Većina fotodetektora obično ima širok raspon osjetljivosti, pokrivajući široki spektar valnih duljina od ultraljubičastog (UV) do infracrvenog (IR) svjetla. Međutim, postoje određene tehnologije fotodetektora koje pokazuju veću osjetljivost unutar određenih pojaseva valnih duljina, uključujući područje blizu infracrvenog (NIR) gdje rade mnogi laserski izvori.

Evo nekoliko primjera fotoćelija ili fotodetektora koji imaju povećanu osjetljivost na lasersko svjetlo:

Lavinske fotodiode (APD):APD su poluvodički fotodetektori koji pokazuju unutarnje pojačanje kroz proces lavinskog umnožavanja. Poznati su po svojoj visokoj osjetljivosti i obično se koriste za otkrivanje slabih optičkih signala, uključujući one iz lasera. APD-ovi se mogu optimizirati za određene valne duljine, uključujući NIR raspon.

Fotomultiplikatorske cijevi (PMT):PMT su vakuumski fotodetektori koji koriste kaskadu dinoda za pojačavanje ulaznih fotona, što rezultira visokom osjetljivošću i pojačanjem. PMT se može koristiti za detekciju laserskog svjetla, posebno u uvjetima slabog osvjetljenja ili za vrlo slabe optičke signale.

InGaAs fotodiode:Indij galij arsenid (InGaAs) fotodiode imaju veću kvantnu učinkovitost u NIR području, što ih čini prikladnima za detekciju laserskog svjetla s valnim duljinama oko 800-900 nm.

Fotodiode od olovnog selenida (PbSe):fotodiode PbSe osjetljive su u srednjem infracrvenom (MIR) području koje može pokriti određene valne duljine lasera.

Važno je napomenuti da iako ove fotoćelije mogu imati povećanu osjetljivost na lasersko svjetlo, njihov spektralni odziv i karakteristike osjetljivosti mogu varirati. Prilikom odabira fotoćelije za detekciju laserskog svjetla treba pažljivo razmotriti čimbenike kao što su specifična valna duljina lasera, snaga i zahtjevi primjene kako bi se osigurala optimalna izvedba i učinkovitost detekcije.