Kako temperatura utječe na valnu duljinu?
Matematički, Wienov zakon pomaka može se izraziti kao:
λmax =b/T
gdje:
λmax je valna duljina maksimalne emisije u metrima (m)
b je Wienova konstanta pomaka, približno 2,898×10-3 m⋅K
T je termodinamička temperatura u Kelvinima (K)
Kao primjer, razmotrimo dva objekta na različitim temperaturama:
Objekt 1: Temperatura =300 K (sobna temperatura)
Koristeći Wienov zakon pomaka, možemo izračunati valnu duljinu maksimalne emisije za Objekt 1:
λmax =b/T
λmax =(2,898×10-3 m⋅K)/(300 K)
λmax ≈ 9,66 × 10-6 m
To znači da Objekt 1 emitira zračenje s vršnom valnom duljinom u infracrvenom području elektromagnetskog spektra, koje je nevidljivo ljudskom oku.
Objekt 2: Temperatura =5000 K (približno površinskoj temperaturi sunca)
Za objekt 2:
λmax =b/T
λmax =(2,898×10-3 m⋅K)/(5000 K)
λmax ≈ 5,796 × 10-7 m
U ovom slučaju, vršna valna duljina emisije je u vidljivom području spektra, što odgovara žućkasto-bijeloj boji. Zbog toga nam sunce izgleda svijetlo i blistavo.
Ukratko, više temperature odgovaraju kraćim valnim duljinama, dok niže temperature odgovaraju dužim valnim duljinama. Ovaj odnos je ključan u raznim znanstvenim poljima, kao što su astrofizika, toplinsko zračenje i daljinska detekcija.