Jesu li imali elektroniku u kasnim 1700-ima?

U kasnim 1700-ima započelo je doba prosvjetiteljstva, razdoblje obilježeno značajnim napretkom u znanosti i tehnologiji. Tijekom tog vremena nekoliko ranih inovacija utrlo je put razvoju elektronike.

Rani električni eksperimenti: U 1740-ima njemački fizičar Georg Wilhelm Richmann proveo je opsežne pokuse s atmosferskim elektricitetom, uključujući istraživanje svojstava munje i osmišljavanje gromobrana. Ta su istraživanja pomogla uspostaviti temeljne koncepte električnog naboja i vodljivosti.

Leydenska staklenka: U 1740-ima, nizozemski znanstvenik Pieter van Musschenbroek i njemački fizičar Ewald Georg von Kleist neovisno su razvili primitivni kondenzator poznat kao Leyden jar. Ovaj uređaj sastojao se od staklene posude obložene metalnom folijom, demonstrirajući koncept pohranjivanja i pražnjenja električnog naboja.

Galvanizam i voltin stup: U 1780-ima, talijanski fizičar Luigi Galvani promatrao je trzanje žabljeg bataka nakon kontakta s dva različita metala. Ovo otkriće dovelo je do daljnjih istraživanja Alessandra Volte, koji je razvio Voltovu hrpu, ranu bateriju konstruiranu slaganjem naizmjeničnih diskova od bakra i cinka, odvojenih kartonom natopljenim elektrolitom.

Statički elektricitet i gromobrani: Benjamin Franklin proveo je pionirske eksperimente na statičkom elektricitetu, uključujući njegov poznati eksperiment sa zmajem, koji je pokazao električnu prirodu munje. To je dovelo do njegovog izuma gromobrana za zaštitu od udara groma.

Ova rana istraživanja i otkrića u elektricitetu postavila su temelje za razvoj elektronike, koji se značajno ubrzao u 19. i 20. stoljeću s napretkom poput telegrafa, telefona, radija i na kraju pojavom računala i modernih elektroničkih uređaja.