Postoji li danas tehnologija koja eliminira latenciju u videokonferenciji tako da dvije osobe mogu pjevati zajedno ili nešto slično unatoč udaljenosti između njih?
1. Protokoli niske latencije :
Ovi protokoli daju prioritet isporuci podataka za aplikacije u stvarnom vremenu, smanjujući kašnjenja u audio i video prijenosu. Protokol prijenosa u stvarnom vremenu (RTP) i njegovi povezani kodeci, poput Opusa i H.264, obično se koriste za videokonferencije niske latencije.
2. WebRTC (web komunikacija u stvarnom vremenu) :
WebRTC je zbirka tehnologija otvorenog koda koja omogućuje audio i video komunikaciju u stvarnom vremenu izravno putem web preglednika. Korištenjem WebRTC-a, aplikacije mogu uspostaviti peer-to-peer veze između korisnika, smanjujući broj skokova i poboljšavajući smanjenje latencije.
3. Rubno računalstvo :
Rubno računalstvo približava obradu i pohranu podataka rubu mreže, smanjujući udaljenost koju podaci putuju. U kontekstu videokonferencija, rubno računalstvo može se koristiti za obradu i kodiranje audio i video podataka bliže korisnicima, što dovodi do niže latencije.
4. Kvaliteta usluge (QoS) :
QoS mehanizmi daju prioritet prometu u stvarnom vremenu u odnosu na druge vrste mrežnog prometa. Implementacijom QoS-a mrežni resursi mogu se dodijeliti kako bi se osiguralo glatko iskustvo koje je osjetljivo na latenciju za aplikacije za video konferencije.
5. Tehnike mrežne optimizacije :
Tehnike kao što su unaprijedna korekcija pogrešaka (FEC), segmentacija paketa i algoritmi za kontrolu zagušenja mogu se koristiti za optimizaciju performansi mreže. FEC omogućuje rekonstrukciju izgubljenih paketa, segmentacija paketa smanjuje vrijeme potrebno za prijenos većih paketa podataka, a algoritmi za kontrolu zagušenja pomažu u upravljanju zagušenjem mreže i gubitkom paketa.
6. Platforme temeljene na oblaku :
Platforme temeljene na oblaku nude skalabilnu infrastrukturu i optimizirane mrežne rute za videokonferencije. Korištenjem oblaka, kašnjenje se može smanjiti raspodjelom zadataka obrade na više poslužitelja i smanjenjem udaljenosti između korisnika i poslužitelja.
Kombinacijom ovih tehnika i tehnologija, aplikacije za videokonferencije mogu postići interakcije gotovo u stvarnom vremenu s malom latencijom, omogućujući aktivnosti poput zajedničkog pjevanja unatoč fizičkoj udaljenosti između sudionika. Međutim, važno je napomenuti da na latenciju još uvijek mogu utjecati čimbenici kao što su kvaliteta internetske veze i geografska udaljenost između korisnika.