Što je arhitektura sabirnice i kako funkcionira?
Arhitektura sabirnice komunikacijska je struktura koja se koristi u računalnim sustavima gdje je više hardverskih komponenti, poput CPU-a, memorije i ulazno/izlaznih (I/O) uređaja, povezano kroz zajednički komunikacijski put koji se naziva sabirnica. Omogućuje razmjenu podataka i signala između ovih komponenti na sustavan i učinkovit način.
Kako funkcionira arhitektura autobusa:
1. Povezivanje komponenti:
U arhitekturi sabirnice različite komponente računalnog sustava povezane su sa sabirnicom. Svakoj komponenti je dodijeljena jedinstvena adresa.
2. Prijenos podataka:
Kada komponenta, kao što je CPU, želi komunicirati s drugom komponentom, ona postavlja podatke na sabirnicu zajedno s adresom komponente primatelja.
3. Dekodiranje adrese:
Komponenta koja se zove kontroler sabirnice odgovorna je za upravljanje sabirnicom. Prima adresu i dekodira je kako bi odredio koja komponenta treba primiti podatke.
4. Odabir komponente:
Kontroler sabirnice tada šalje signal željenoj komponenti primatelja pokazujući da su podaci dostupni na sabirnici.
5. Primanje podataka:
Komponenta primatelj čita podatke sa sabirnice i obrađuje ih ili pohranjuje, ovisno o zadatku koji se radi.
6. Arbitraža za autobuse:
U višeglavnom sustavu, gdje više komponenti može pokrenuti prijenos podataka, mehanizam koji se naziva arbitraža sabirnice koristi se za određivanje koja komponenta dobiva pristup sabirnici. Time se sprječavaju sukobi i osigurava uredna komunikacija.
7. Multipleksiranje i demultipleksiranje:
Kada više uređaja pokušava koristiti sabirnicu istovremeno, tehnika koja se naziva multipleksiranje koristi se za kombiniranje njihovih podatkovnih signala na jednu liniju. Na prijemnom kraju izvodi se demultipleksiranje kako bi se razdvojili signali i usmjerili na odgovarajuće uređaje.
Arhitektura sabirnice koristi zajednički komunikacijski kanal, što znači da komponente mogu komunicirati ne samo s CPU-om, već i međusobno, što je čini svestranim i učinkovitim pristupom za izgradnju računalnih sustava. Međutim, može uvesti ograničenja u smislu performansi i skalabilnosti u usporedbi sa specijaliziranim vezama od točke do točke.