Koliko su sigurni elektronički potpisi?

Sigurnost elektroničkih potpisa ovisi o različitim čimbenicima, uključujući:

1. Šifriranje :Elektronički potpisi često se oslanjaju na algoritme šifriranja kako bi se osigurala cjelovitost podataka koji se potpisuju. Snažni algoritmi šifriranja, kao što je AES-256, pomažu zaštititi potpis od neovlaštenih izmjena.

2. Digitalni certifikati :Digitalni certifikati koriste se za provjeru identiteta potpisnika. Te certifikate izdaju ovlaštena tijela za izdavanje certifikata (CA) i sadrže podatke kao što su ime potpisnika, organizacija i javni ključ. Kada je dokument digitalno potpisan, prilaže se digitalni certifikat potpisnika, što primateljima omogućuje provjeru identiteta potpisnika.

3. Hash funkcije :Hash funkcije su matematički algoritmi koji generiraju jedinstveni sažetak ili "otisak prsta" digitalnog dokumenta. Taj se sažetak zatim šifrira korištenjem privatnog ključa potpisnika i uključuje u elektronički potpis. Sve promjene napravljene na dokumentu nakon potpisivanja promijenit će hash vrijednost, poništavajući potpis.

4. Neporicanje :Elektronički potpisi osiguravaju neporicanje, što znači da potpisnik ne može poreći da je potpisao dokument. To je zato što je potpis matematički povezan s potpisnikovim privatnim ključem kojem samo oni imaju pristup.

5. Sigurnosni protokoli :Sustavi elektroničkog potpisa često koriste sigurne protokole, kao što su Secure Sockets Layer (SSL) ili Transport Layer Security (TLS), za zaštitu prijenosa podataka i potpisa između potpisnika i primatelja.

Razina sigurnosti koju pružaju elektronički potpisi ovisi o specifičnoj implementaciji te korištenim algoritmima i protokolima. Upotrebom snažnih sigurnosnih mjera, elektronički potpisi mogu pružiti siguran i pouzdan način provjere autentičnosti digitalnih dokumenata i osiguravanja njihova integriteta.