Nedostaci tehnika kodiranja bez gubitaka
Kodiranje bez gubitaka ili kompresija bez gubitaka odnosi se na postupak učinkovitijeg kodiranja podataka tako da zauzimaju manje bitova ili bajtova, ali na takav način da se izvorni podaci mogu rekonstruirati, bit po bit, kada se podaci dekomprimiraju. Prednost tehnika kodiranja bez gubitaka je u tome što proizvode točan duplikat izvornih podataka, ali imaju i neke nedostatke u usporedbi s tehnikama kodiranja s gubitkom.
Omjer kompresije
Tehnike kodiranja bez gubitaka ne mogu postići visoke razine kompresije. Nekoliko tehnika kodiranja bez gubitaka može postići omjer kompresije veći od 8:1, što je nepovoljno u usporedbi s takozvanim tehnikama kodiranja s gubitkom. Tehnike kodiranja s gubitkom -- koje postižu kompresiju odbacivanjem nekih izvornih podataka -- mogu postići omjer kompresije od 10:1 za audio i 300:1 za video s malim ili nikakvim gubitkom kvalitete. Prema New Biggin Photography Group, 24-bitna RGB slika u boji od 1943 x 1702 piksela s izvornom veličinom od 9,9 megabajta može se smanjiti samo na 6,5 megabajta korištenjem PNG formata bez gubitaka, ali se može smanjiti na samo 1 megabajt korištenjem JPEG formata s gubitkom .
Vrijeme prijenosa
Svaka aplikacija koja uključuje pohranu ili distribuciju digitalnih slika, ili oboje, pretpostavlja da se te operacije mogu izvršiti u razumnom vremenskom roku. Vrijeme potrebno za prijenos digitalne slike ovisi o veličini komprimirane slike, a budući da su omjeri kompresije koji se mogu postići tehnikama kodiranja bez gubitaka daleko niži od tehnika kodiranja s gubitkom, tehnike kodiranja bez gubitaka nisu prikladne za ove primjene.
Huffmanovo kodiranje
Mnoge tehnike kodiranja bez gubitaka, uključujući PNG, koriste oblik kodiranja poznat kao Huffmanovo kodiranje. U Huffmanovu kodiranju što se simbol češće pojavljuje u izvornim podacima, to je kraći binarni niz koji se koristi za njegovo predstavljanje u komprimiranim podacima. Međutim, Huffmanovo kodiranje zahtijeva dva prolaza, jedan za izradu statističkog modela podataka i drugi za njihovo kodiranje, pa je to relativno spor proces. To zauzvrat znači da su tehnike kodiranja bez gubitaka koje koriste Huffmanovo kodiranje znatno sporije od drugih tehnika pri čitanju ili pisanju datoteka.
Dekodiranje
Još jedan nedostatak Huffmanovog kodiranja je da su binarni nizovi ili kodovi u kodiranim podacima različite duljine. To otežava softveru za dekodiranje da odredi kada je došao do zadnjeg bita podataka i ako su kodirani podaci oštećeni -- drugim riječima, sadrže lažne bitove ili im bitovi nedostaju -- dekodirat će se netočno i izlaz će biti gluposti.